Kraj

Čitam prošlogodišnje snove.
Svako poglavlje počinje i završava tobom.
Neko je potrgao zadnje stranice.
Posljednje poglavlje završeno je.
Iako nedostaje, kraj se nazire.
Ostali su loši rubovi i prvi ispisani redovi.
Možda smo izgorjeli u vatri.
Ili nas je vjetar odnio pod noge bahatim strancima, koji nisu znali šta bi uradili sa nama.
Možda je kiša oprala tragove mastila i postali smo prazan list papira.
Tako su završile sve moje ljubavne priče.
Bez očekivanog kraja, sa neizvjesnošću i mislima da postoji još poglavlja.
Osim ove.
U ovoj sam kraj pronašla u poglavljima neke tuđe priče.
U njima sam ugledala tebe,
na sretnom početku,
u ulozi glavnog junaka.
I tamo sam te ostavila.
Korice sa našim poglavljima
bacila sam u kantu sa bezvrijednim papirima.
Na kraju.
Jedini izvjestan kraj imala je moja i tvoja priča.

Autor: Luna Hodžić