Kocka je bačena

Laktovi naslonjeni na ivicu okruglog stola, dah koji zaudara na loš viski i jeftine cigarete, ispasana košulja i brada stara mesec dana…

To sam ja.

Slika i prilika svojih roditelja, diplomirani ekonomista, loš otac, još gori ljubavnik i najgori po sebe.

To sam ja…

Do skoro sam imao posao, plaćeno bolovanje, staž, porodicu, prijatelje…

I kada kažem prijatelje, mislim na prave prijatelje. Na one koji te ne zovu samo kada su zaglibili. I koje ti ne zoveš samo kada nemaš izbora.

To sam ja…

Milion propuštenih poziva, milion onih odbijenih. Milion nepročitanih poruka punih cifara ko kome i koliko duguje.

Telefon na sajlentu. Nikome se ne javljam. Ne znam šta više da kažem.

Polako i prestaju da zovu svi koje bih voleo da čujem.

To sam ja…

Račun od trideset hiljada u petak uveče u kafani i prazan novčanik subotom ujutru.

Ja sam rečenica “Nema tata ljubavi”.

Ja sam sve te lake žene i teške droge, kada um postane preglasan.

Polomljene čaše, trubači i rupe u sećanju.

Dlanovi krvavi od stakla, oči krvave od dima.

To sam ja…

Crna, ili crvena.

Veća, ili manja.

Sati provedeni ispred kupole, gde se ceo život vrti pred očima.

Moja kocka je odavno bačena. Više je ni ne nazirem u daljini. Samo znam da se negde kotrlja i nije mi ni važno šta će pasti.

Ja sam “hiljadu dinara do prvog”, neispunjenja obećanja, laži koje me polako guše.

Ja sam puna piksla pikavaca, komšija alkoholičar sa trećeg, bivši muž one divne žene i uzor malim probisvetima iz kraja, kada im dam 200 dinara za pivo i tiket.

To sam ja…

Sve ono što sam nekada prezirao iz dna duše.

Živim od danas do sutra, a za sutra ni nemam volje. Nije mi važno kako izgledam, kako govorim i šta mi govore.

Ne čujem.

Isključim se.

Samo mi u glavi odzvanja kuglica kako pada u broj.

To sam ja…

I milioner i gubitnik.

I na dnu i na vrhu.

Onaj kome novac više i nije važan, ali je navikao da juri za njim.

Ja sam onaj lik što dođe u 9h ujutru, naruči kafu i kiselu i izađe kada padne mrak.

To sam ja…

Samo jedno novo ime na stranicama crne hronike, koju više niko ni ne čita.

To sam ja.


Autor: Anđela Češljarac ◊ Izvor fotografije: favim.com