Kiša pada. Uz savršen ritam i zvuk. I mrzim to što nisi tu, i što sam glup, pa nisam mogao da izumim vremeplov. Mrzim to što ne mogu ovaj savršen trenutak posvetiti tebi. Emocionalna tortura. Dezintegracija mašte i uma. Kiša savršeno pada, a ja usamljen, jadan, patim se i nadam da ću jednoga dana moći doći po tebe kroz portal stvoren od prevelike želje za tobom. Nisi fer kišo. Sada moram da pišem da bih se smirio, i tješiti se da ću velikim uzdahom i tihim krikom napustiti realnost. Banalnost. Balavost mojih slabih dijelova. Možda je i vrijedno bijesa ovoga, pa preselim ove zamišljene momente i ostvarim u snovima. Laku noć, i ostani posebna.
Autor: Ernad Dedović
piterest.com
