Kao muzika bez tona.
I kao kralj bez trona,
Ili bez zvezda vasiona.
Kao “ali” bez zareza,
kao ključ bez kaveza.
Kao prozor bez zavesa..
Kao obala bez mora,
Kao bez svetla zora,
kao starac bez bora,
kao čovek bez razgovora.
Kao bez dima cigareta,
kao godina bez leta,
kao latica bez cveta…
Kao rebus bez rešenja,
Kao znak bez upozorenja,
Kao zašto bez zato,
Kao bez žene zlato,
Kao bez ptica jato.
Kao bez pučine brod,
Kao bez cilja hod,
kao bez neba svod.
Kao slovo bez slova,
Kao spavanje bez snova,
Kao kuća bez krova,
Kao bez noći sova.
Kao bez bisera školjka,
Kao ruža bez pupoljka,
Kao kosa bez uvojka,
Kao bez osmeha devojka.
Kao bez boja paleta,
Ili svemir bez planeta,
Kao knjiga bez priče,
Ili bez filozofije Niče.
Kao kravata bez odela,
Ili bez crne bela,
kao zemlja bez sela,
Kao pesnik bez dela.
Kao visina bez straha,
Kao izdisaj bez daha,
Kao kompozicija bez Baha.
Kao voz bez šina,
Kao bez umetnika bina,
ili bez ljubavi tišina.
Kao bez žica gitara,
ili vatra bez žara,
Kao čovek bez dara,
Kao leptir bez šara.
Kao jin bez janga,
Kao vrata bez praga.
Kao bol bez plača,
ili violina bez svirača.
Kao bez bajki detinjstvo,
Kao bez potpisa pismo.
Kao noć bez dana,
Kao čovek bez mana.
Kao knjiga bez stranica,
Kao rastanci bez stanica.
Kao pas bez laveža,
Kao koža bez mladeža.
Kao ljubav bez rata,
Kao bez brave vrata,
Kao kazaljka bez sata.
Kao bez drame Šekspir,
ili bez glave šešir.
Kao rupa bez dna.
Kao bez tebe ja.
Kao bez kralja kruna,
U potpunosti sam nepotpuna.
Kao bez vode stena.
Govorim, a ostajem nedorečena.
Kao da gubim deo sebe,
Nedovršena sam bez tebe.
I niko mi bolje neće stajati,
uz mene si išao samo ti.
Uklopljena sam bila uz tvoju celinu,
Sa sobom si odneo i moju polovinu.
A kada se vatra na pola ugasi,
Ono što je izgorelo se nikad ne spasi.
Budi potpun, gde god da si,
U sebi me nosiš,
Ko sebe me pazi.
Autor: Anđela Češljarac ◊ Izvor fotografije: Pinterest
