Kada mi on nedostaje,
Hoda mi po ivici mašte
Bez dozvole prelazi granice misli i snova
Pravi vrtlog od rijeke i muzike
Simbiozu šapata i kretanja
Pokreće vremeplov u mojim ćelijama
Na jagodicama osjetim treptaj godina
Pogledima na kapcima mi slika sreću
Snovi mu postanu tijesni, da u njih stane,
Dolazi u jutra, dane…
Od uzdaha, preko zgloba, u pjesme
Pjesme koje su samo njegove, gdje se riječi pletu po crtama njegovog lica
I drhte planine,
Kada mi on nedostaje.
Autor: Rankica Gvozden
