Kad nekog nema tamo
gde je do juče bio,
krišom mu tražiš stope
u pesku i u prašini
(a stope sakrije vetar).
Kad neko ode negde
otkud mu ne čuješ glasa,
slušaš tišinu, ptice,
i tužne vozove noćne,
i mesto njega gledaš
ulice, ljude, senke.
Kad nekog nema tamo
gde je do juče bio,
plašiš se da se pitaš –
želiš li da se vrati tu
gde ti si sada,
želiš li da se vrati
i u prazninu sklizne;
ili je baš praznina
jedino
što si hteo.
Izvor fotografije: pexels.com
Dijana Jelenkov po struci je profesor srpskog jezika i književnosti. U stvarnom životu oprobala se kao nastavnik, novinar, pisac, lektor, prevodilac, recenzent, kreativac. Još uvek nije sigurna šta je od svega toga (najviše) ona. Voli uvrnute knjige, tople čajeve, čokoladu i nebo u svim njihovim varijantama. Teško joj je da poveruje koliko ima godina.