Mislim da ne postoji žena koja nije učinila i čini gluposti zbog muškarca!
Koliko sam ih ja učinila… Bože moj! Kao u romantičnim komedijama. Bar imam sjećanja zbog kojih se nekada sama glasno smijem. Sjećam se kada su se u stan ispod moga doselila dva zgodna lika. Moja prijateljica Klara je odmah vidjela priliku da me usreći. Plan je bio da bi bar jedan od njih mogao biti moj potencijalni dečko, na kraju krajeva možda i muž. Iako sam ih vidjela samo sa terase petog sprata dok su u dvorištu istovarali stvari pristala sam na Klarin plan da se usrećim. Ona je ispekla kolač a ja ću kad dobra, zgodna i mlada (što je vrlo bitno u cijeloj priči) komšinica pozvoniti i sa kolačem u rukama poželjeti dečkima dobrodošlicu u naš komšiluk. Bože! (Smijem se glasno) U lepršavoj haljinici, nemarno pokupljene kose držala sam dva velika parčeta kolača na tanjiru i pozvonila buljeći u špijunku. Klara je virila iz svog stana i šapatom mi davala upute da malo isturim grudi. Nakon par minuta vrata su se otvorila. Zgodna plavuša pozamašnog poprsja sa pogledom „moj je i jedan i drugi i ja imam grudi veće od tvojih“ upitala me šta sam trebala. Gurnula sam joj tanjir u ruke i rekla „Dobrodošli u Koste Hermana“. Poslije sam krvnički gurala u usta ostatak Klarinog kolača slušajući je da će drugi put biti bolje, da je vidjela da je onaj jedan ružan itd. Mjesec dana poslije su se odselili a Klara je i dalje pominjala kako joj nikada niko nije vratio tanjir.
A tek kakve sam gluposti radila zbog onih koje sam znala i za koje su me vezale emocije. To kada bih pisala bio bi to roman od par tomova.
Činite li vi gluposti? Pratite li ga u taxiju? Pokušavate li da mu uzmete krišom telefon? Razmišljate li o njegovoj bivšoj? Promijenite zanimanje u istražnog detektiva pa putem fb krenete u razne avanture! Ko mu šta lajkuje, ko ga komentira i dodaje. Pa onda idete na profile tih žena, gledate im fotografije, objave, tražite ima li njega između redova, ima li ga u oznakama, objavama, snovima. Mučite se satima, danima, mjesecima. Na kraju vas đavo tjera da u prijatelje dodajete te žene i pišete im poruke.
Da, sve to mi radimo. Ali ja ne više! Valjda to dođe sa godinama. Umore nas emocije i prepustimo se razumu. Počnemo da volimo sebe. Naučimo da zagrlimo samoću koja je daleko divnija od nemira na koji nas ljubomora natjera. Danas samo u nekima prepoznam onu staru blesavu sebe, ženu koja čini gluposti zbog ljubavi. U nesmotrenostima nekih drugih žena vidim sve one gluposti i poniženja koje učini nesigurna ljubav. Vidim pokušaj da se nešto spasi. To čini žena! Pokušava da sredi stvari, da sačuva ljubav, da natjera sve druge da ga ne vole, da natjera njega da on voli samo nju. Ali očajna žena ne zna jedno a to je da se ljubav ne sili. Ljubav se ne otima od drugoga. Ljubav se dogodi i bude. Ako nije prava uvijek jedno ode. I uvijek samo jedno voli. I čemu onda poniženja? U ljubavi nikada treća osoba nije prijetnja! Prijetnja ste samo jedno drugome, vas dvoje! Tvoje je da budeš dama, takvu nas je Bog zamislio! Zato imamo krhke kosti i lijepo lice da nas paze i vole! Ako već želite da činite gluposti zbog muškarca, onda neka vas te gluposti približe njemu a ne da vas gurnu u očaj što dublje!
Činite gluposti zbog kojih ćete glasno da se smijete a ne zbog kojih će neko drugi da vas žali!
piše: Luna Hodžić
