Bilo jednom jedno malo JA, koje je uvijek znalo gdje su njegove granice i koje crvene linije nije pametno prekoračiti. A ipak, bez obzira na sve znanje bosi nožni palčevi maloog JA su često prelazili tu granicu i virili izvan zone komfora.
Malo JA je bilo tuđe. Malo JA je uvijek davalo previše sebe drugima i pokušavalo da riješi tuđe probleme, kao da svojih nema dovoljno. A ipak je, rješavajući svoje probleme, povremeno znalo da riješi tuđe i obrnuto. Češće obrnuto, ali nema veze.
Malo JA je bilo ničije. Nekad malo JA nije htjelo da pripada ni drugima ni sebi.
pinterest.com
I sad je malo JA tuđe. Povremeno. I sad malo JA tu i tamo daje previše sebe drugima i pokušava da riješi tuđe probleme, kao da svojih nema dovoljno. I sad, rješavajući svoje probleme, zna da riješi tuđe i obrnuto. Češće obrnuto, ali nema veze.
I sad je malo JA svoje. Najčešće. Najčešće zna gdje su njegove granice i koje crvene linije nije pametno prekoračiti. A ipak, bez obzira na sve znanje, cijelo malo JA često preko te granice prekorači, ne izvire samo bosi prstići. Radoznalost se, iz bosih nožnih palčeva koji su virili preko crvene linije, proširila kroz cijelo tijelo malog JA. Malo JA sad zna da se iza crvene linije koja ograničava zonu komfora nalazi prostor u kojem se raste.
Malo JA više nije malo.
Autor: Milica Galić
