Biću tu
Da od mene nikada ne odeš
A da mi se uvek vraćaš
Da ti budem
Nekad ništa
A nekad sve
Da držim tvoj svet
Dok ne prestaješ
Da lomiš moj.
Biću tu
Jer sam tu ostavila
Sve svoje.
Da ti se javim
Kada me pijan pozoveš
Da ne čujem “Volim te”
Već ga prepoznam u
“Javi se kad stigneš kući”.
Ja ću uvek biti tu
Da slažem za tebe
I krišom ti šapnem
Kako da ponovo slažeš mene
I kako da prećutiš
Da ti je žao
Što su naši snovi
Ostali veći od nas.
Ja ću uvek biti tu
Da te molim da ostaviš cigarete
Uspomene na mene
I ostale navike
Koje ti sada samo škode.
Ja ću uvek biti tu
Da budem saučesnik
U svakoj tvojoj igri
Da preda mnom spustiš gard
I priznaš da nisi uvek tako jak
I budeš siguran da neću
Progovoriti o tome
Svima onima koji su se kleli
Da će uvek biti tu
A otišli su
I koji ako se ikada vrate
Neće moći da ti zamene mene.
Ja ću uvek biti tu
Da se pravim da nisam primetila
Da mi se ne javljaš danima
Da te smirim
I odvedem sa proklete žurke
Na kojoj si se
Ponovo potukao sa nekim
Ko se usudio da me pred tobom
Nazove lakom.
Biću tu
Jer na kraju krajeva
Zaslužuješ da poverujem
Da sam te promenila.
Biću u tvojoj želji
Da nastaviš da se boriš
Kada se setiš koliko sam samo
Verovala u tebe.
I zapamti:
Ako ikada pomisliš
Da možda više nisam tu
Seti se da me oslušneš
Sa svoje leve strane.
Koliko god daleko da odem
Tu ću ipak ostati.
Autor: Milica Đurišić ◊ Izvor fotografije: wordpress.com