Zamišljam da si tu i da je barem sve stvarno u redu
Zamišljam da stojiš ispred mene, nepomično, hrabar i snažan
Tako da bih sa tvoga lica mogla ugledati sunce
ono nježno, blago, proljetno
Zamišljam da je možda danas stvarno sve u redu
pa da koraknem još nekoliko koraka i pronađem
onaj skriveni prostor tamo nadomak tvoga oka i blizu nosa.
Prostor u kome se rodio neki novi svjetski poredak
prostor koji je spojio još jedan neotkriveni kontinet
pa čezne da se za njegovu autentičnost dozna.
Zamišljam da opet gledam taj neotkriveni prostor
Između tvoga oka i nosa
prostor u kome se rodio novi svijet,
prostor koji bih sakrila daleko od ljudi,
močvara, bara i šuma.
Prostor zbog kojeg bih u ratove išla
brala otrovno bilje i spasila dvije tri, srne
zalutale i odbjegle od gramzivih lovaca.
Autor: Ivana Lakić
www.pinterest.com
