– Hoćeš još dugo biti ljut na mene?
– Ne znam.
– Pa koliko si ti to isplanirao?
– Pričat ćemo sutra.
– Ja sutra odoh, znaš? I bit ćeš tužan kad ja odem, a ti ostao ljut na mene.
– Izađi. Nisi poželjna u prostoriji.
– Pojedi govno.
– Šta si rekla?
– Ništa! Ništa lijepo.
– Pričat ćemo sutra.
Šta ćemo ako ja sutra odem prije nego ti propričaš i ako ostaneš ljut na mene tako do plus beskonačno? Šta ćemo ako počnem da se durim poput tebe i ne pokucam ti sutra na vrata, jer baš, baš mi je tužno kad mi kažeš da nisam poželjna u prostoriji. Znaš, ja ne volim kucati na vrata tamo gdje nisam poželjna.
Ja neću tamo gdje me neko ne želi vidjeti, čuti, imati za prijatelja. Ne moram ja to.
Ima i drugih svjetova.
Ta je Kingova. Ta mi je možda i omiljena. Jer stvarno ima.
Ima drugih svjetova gdje me neko želi i pogledati i zagrliti i smijati se sa mnom. I pričati gluposti. Jer eto, tako… Ja ću uvijek pričati gluposti. Jer mi se tako hoće!
Neka odrasli pričaju pametne i odmjerene stvari. Ja nisam za toga!
I imam ja 4328 ljudi u životu koji mi govore kako šta trebam, ali ti nisi u 4328. Ti tu ne možeš biti. Ti si ovamo u pet ili deset.
U pet si.
Je l’ znaš da si u pet?
Pet onih sa spiska za posuditi knjigu i pričati u noć i voljeti…
Ali ako ti malo, onda ću ja zatvoriti ova vrata sad i odoh eto. Budi ljut i nemoj da gledaš u mene. Kad se sretnemo, pričat ćemo neke bezvezne, lijepe i pametne stvari.
Mogu ja to tako do beskonačnosti, ali da mi srce ne zaigra kad pomislim da ću tako.
To je cenzura srca.
Ali mogu ja to tako.
Ima i drugih svjetova.
Autor: zelenislon
