Napustila me inspiracija,
Osjećaj ljubavi i strasti.
Riječi mi se gube,
Uranjajući u morske stube.
Vjetar se poigrao mojim mislima,
Objesio na grane moje maštarije.
U oblacima se raspršile sve fantazije.
Dječije želje i iluzije.
Avanture uplovile u crnu noć,
Pune neke čudne žudnje
Čekajući da ih sunce probudi,
I prvom jutarnjom rosom umije.
Umorile me ludorije,
Moždane amnezije.
I kiša što cijeli dan cmolji,
Kao da se Bogu moli.
Autor: Nada Golić
