Pod tušem
Gol
Valjam se u mislima
Nepomičan
Gol
I tako malen
Sa sebe stružem blato
Prljavštinu i zadahe
Tuđe riječi i stavove
Sve što me, na kraju,
Čini čovjekom
Pod tušem
Gol
Gradim krila za novi let
Nepomičan u magli
I pitam se
Privremeno o vječnosti
Vječno o vremenu
Shvaćam li?
Ne skrivam se pred sobom
Paru tešku upijam u kožu
Porađa me januarski snijeg
Misli, tek embriji
U magli
U meni
U zrcaljenoj stvarnosti
Ja sam veći
Više postojim
A poznajem svoju smrt
Upravo zato ne plašim se
Gol, pred vlastitim tamnim krilima
Upravo zato ne bježim
Pod tušem
Gol
Ja nemam drugog izbora
No čekati
Čekati da udahnem sunce
U ogledalu se probudim
Pod tušem
Gol
Ja otvaram oči
Gol
Još uvijek sam ovdje
Oguljen i sam
Gol
Pod tušem
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: pixabay.com
