Ne sanjam više
Ni kiše ni zvijezde
Ni uzdahe naše strasne
Ni naše čežnje
Prašina se navukla
Na moje lice
Više mi se ne smije
I ne diše
Proljeće ne primjećujem
Ni cvrkut ptica na grani
Latice cvijeća više ne vidim
U srcu mi zima bridi
Duša mi ostala gola
Opuhana ranjena
Ko hartija stara
Žuta pohabama
Došli su neki drugi ljudi
Sretni i zadovoljni
Ljubavlju zadojeni
Ušuškani i voljeni
A mene i dalje probada nešto
Štipa mi oči, zavrće i boli
Od toga mi slabo tijelo obamrlo
K’o da su ga crni stršljenovi boli
I sve je prošlo osim bola
Ostala sam bez tebe, svog’ idola
Stigle nas bezlične godine
Prošlo je naše vrijeme.
Autor: Nada Golić
pinterest.com
