Tu i tamo
prospem djeličak sjećanja
po mokroj površini
a površina bješe more
poput ptica selica
ali i zvuka u školjkama koje pronađemo
tokom ronjenja
tamo negdje – po sredini ili pri početku
kapi prosute suše se
i htjela ne htjela moram djelovati hitro
što ako ih izgubim?
što ako one ne znaju naći put do mene?
tu i tamo
pribojavam se gubitka
nečeg meni važnog
jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene)
hoću li nenamjerno promijeniti
sudbinu
ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?
Autor: Josipa Lesinger ◊ Izvor: Čupava Keleraba
