Čupava Keleraba: Kreativnost kao suočavanje sa realnošću

U 2018. godinu naša redakcija će uploviti ruku pod ruku sa sajtom Čupava Keleraba, koji se već neko vreme britkim, informativnim i inspirativnim redovima bori protiv šunda i nekulture, i tako oplemenjuje ne samo onlajn, nego i oflajn sferu. Čitamo ih sa zadovoljstvom jer nam redovno donose kako izvanredne autorske tekstove, tako i raznovrsne informacije o interesantnim kulturnim i edukativnim događajima širom naše zemlje.
S obzirom na to da ćete od januara biti u prilici da tekstove ove sjajne autorske družine čitate i na našem portalu, želimo da vas bolje upoznamo sa ovim zanimljivim internet kutkom. Stoga vam kao ovonedeljnog outLOUDera predstavljamo Milicu Milošević, glavnu i odgovornu urednicu Čupave Kelerabe. U nastavku pročitajte o čemu smo sve razgovarale.

Za početak, otkrij nam kada je nikla Čupava Keleraba i kako se uopšte rodila ideja o osnivanju ovakve zajednice? Zašto baš Čupava Keleraba?

Čupava Keleraba je osnovana u aprilu 2016. godine. No, sama ideja se javila mnogo ranije – bilo je pitanje vremena kada će ona doživeti svoju realizaciju. Glavni segment za osnivanje sajta proistekao je prvenstveno iz čovekove urođene želje za stvaranjem i kreativnošću.

Naš sajt je prvobitno nastao kao vid suočavanja sa osećanjem apsurda i egzistencijalnim krizama kojima je čovek, prvenstveno mlad, podložan tokom svog života. Primera radi, kada se nađemo u bezizlazu uvek imamo dve mogućnosti – da postanemo (auto)destruktivni po sebe i okolinu ili da u nama probudimo kreativnost preko koje ćemo kanalisati negativne sadržaje. Može se reći da je Čupava Keleraba krenula ovim drugim putem – mi kreativnost ne koristimo kao beg, već kao suočavanje sa realnošću.

Nakon određenog vremena stupili smo u kontakt sa kulturnim ustanovama širom Srbije (muzejima, galerijama, izdavačkim kućama, pozorištima, časopisima, kulturnim centrima, književnim klubovima…). Pored toga, ostvarili smo saradnju sa mnoštvom autora koji budućnost kulturne i književne scene drže u sigurnim rukama, na šta smo veoma ponosni.

Prvenstveno želimo da afirmišemo nove autore koji su na početku svog književnog uspona, ali i da podržimo one stare, koji predstavljaju kulturu u punom sjaju. Akcenat stavljamo na promociju kreativnih sadržaja koji su u zapećku medijskog prostora ili doživljavaju određen vid cenzure.

Ime sajta nastalo je spontano. Bilo je u opticaju desetak imena, ali je svako od njih na određen način sužavalo našu misiju, koja se bazira na neraskidivom umrežavanju različitih sadržaja u jednu celinu – zbog toga Keleraba nosi epitet „Čupava“. Uz to smo ljudima želeli da ponudimo jedan zdraviji sadržaj, za razliku od onog koji je trenutno medijski aktuelan, a „Keleraba“ je, kao jedna od predstavnica povrća, bila veoma pogodna metafora za taj čin. 🙂

Okupljate najrazličitije profile autora, pokrivate veliki broj raznovrsnih kulturno-društvenih tema, a pored svega toga, ne nudite samo aktuelnost već i kvalitet – kako u literarnom pogledu, tako i na polju deljenja informacija. Koliki je tim neophodan da bi sve funkcionisalo kako treba i koliko je zahtevno voditi zajednicu ovog tipa?

Konkretan tim ne postoji, uže gledano ovo je one-man (odnosno girl 😀 ) show – moja malenkost stoji iza svakog priređenog teksta na sajtu. Šire gledano, do sada je kroz Čupavu Kelerabu prošlo preko sedamdeset autora koji su svojim tekstovima iz oblasti muzike, filma, umetnosti, književnosti, prirode i društva doprineli razvijanju čitave priče. Moja uloga na sajtu, pored uredničke, je ta da te tekstove objavim i učinim dostupnim za čitanje našoj publici. No, Kelerabini autori, od kojih je svaki ponaosob ostavio svoj lični pečat, predstavljaju spiritus movens njene misije. Bez njih, kao i naše publke, Čupava Keleraba ne bi bila to što jeste danas.

Ponekada mi se događalo da segmente vezane za sajt vodim u nesvakidašnjim uslovima – na klupici u parku, u internet kafeima, autobusu, taksiju, pa čak i kafani (malo boemije nije na odmet 😀 ). Možda izgleda neozbiljno i olako, ali sam još na početku osnivanja sajta zacrtala jedan cilj, a to je da Kelerabinu Facebook stranicu bar jednom dnevno osvežim novim sadržajima, bez obzira na životne okolnosti – bile one srećne ili tužne, jer ono što ovde predstavljamo zapravo nadilazi sve te pojedinosti.

Smatram da ovaj vid rada nije nimalo zahtevan, niti naporan, naravno ako imate veoma veliku volju i želju za tako nešto. Štaviše, ovakav rad vas može osloboditi nagomilane napetosti i postati jedna vrsta kreativnog antidepresiva. 🙂 Ključ za tako nešto otelotvoren je u spontanosti. Svakako da je potrebno imati minimalni plan po pitanju objava, jer je to odlika ozbiljnosti posla kojim se bavimo, ali nikako ne treba izgubiti notu spontanosti – u suprotnom vaš kreativni rezervoar može postati vid frustracija.

Kakva je uređivačka politika Čupave Kelerabe i koji su glavni kriterijumi kojima se vodite prilikom odabira autora i tekstova? Koliko je teško napraviti selekciju tekstova koji će biti objavljeni i na koji način novi autori mogu postati deo vašeg tima?

Uređivačka politika sajta zasniva se prvenstveno na odnosu prema samom autorskom tekstu. Dakle, ukoliko tekst odgovara određenim estetskim kriterijumima biće nam i više nego drago da bude objavljen na Čupavoj Kelerabi. Nije nam važno ko je konkretni autor u pogledu njegovih političkih, religioznih, nacionalnih i drugih svetonazora, jer je samo naše delanje potpuno apolitično i oslobođeno bilo kakvog vida predrasuda.

Kao što sam već navela, trudimo se da spojimo različite kulturne i društvene sadržaje – objavljujemo poeziju u slobodnom i vezanom stihu, zatim tekstove vezane za našu narodnu književnost (i generalno srpsku i svetsku kulturnu baštinu), kao i tekstove koji skreću pažnju na marginalizovane i diskriminisane društvene grupe. Na polju estetike obraćamo pažnju jedino na to da tekst bude koliko-toliko jasan i uobličen, dok kod poezije i proze ulažemo na to da izazovu određene emocije kod čitalaca.

Što će reći, težina selektovanja sadržaja prozilazi jedino iz toga ako tekst ne odgovara gorepomenutim estetskim načelima. Da sada smo susreli sa veoma kvalitetnim autorima, tako da su naše poteškoće svedene na minimum. 🙂
Čupava Keleraba ima otvoren stalni konkurs za nove autore koji se mogu oprobati u više rubrika istovremeno. Sve što je potrebno je to da pošalju svoje tekstove na mejl cupavakeleraba32016@gmail.com. Ovim putem koristim priliku da javno pozovem sve zainteresovane kreativce i poručim im da Čupavu Kelerabu konstantno osvežavaju novim sadržajima – slobodno i bez ustručavanja. 🙂

Pored promovisanja autorskog rada, bavite se i pokrivanjem kulturnih događaja, čime dajete veliki doprinos boljoj informisanosti na ovom polju. Kakav je vaš stav po pitanju odnosa pojedinca i kulture? Da li mislite da su ljudi dovoljno svesni kulturnih sadržaja i prilika koje im se nude?

Kao neko ko se kulturnim angažmanom bavi skoro dve godine smatram da kultura i te kako postoji, jer na mejl Čupave Kelerabe dnevno stigne preko deset poruka iz sfere kulturnih događaja širom Srbije. Jedan od problema sa kulturom je taj što ona nije trenutno medijski popularna – opstaje samo na Internetu i to putem alternativnog diskursa.

Pored toga, postoji mnoštvo divnih i inteligentnih ljudi koji osećaju određenu dozu straha da se umetnički i naučno izraze, jer smatraju da nisu dovoljno dobri u tome i onda ostaju u senci onih koji de fakto ne zaslužuju medijsku pažnju. Čupava Keleraba se bori protiv toga, zato čemo naš konkurs uvek držati otvorenim. 🙂

Generalno, osećaj za umetninu i kulturu je urođen svakom pojedincu, ali je njegovo razvijanje slično osećanju empatije – socijalni aspekt je ključan za to da li će se taj osećaj probuditi ili ne. Kultura mora i treba da bude dostupna svim slojevima društva, i to podjednako. Mnogi ljudi smatraju da je za odlazak u bioskop, pozorište ili na književno veče potreban veliki novac, međutim ta tvrdnja je malo verovatna. Velika većina događaja koje „Čupava Keleraba“ podržava su potpuno besplatni i samim tim dostupni svakome.

Sa druge strane nepopularnosti kulture u određenoj meri doprinose i različiti krugovi i kružoci hermetičnog i ezoteričnog tipa, koji se svim silama upinju ka centralizmu, lošem elitizmu, a na momente čak i kultur-fašizmu. Takvi krugovi se, doduše, suprotstavljaju trenutnom medijskom malignitetu (na neki sebi svojstven način), ali njihov problem je taj što sebe definišu kao višu i neumitno bitniju klasu ne samo naspram ljudi kojima trenutni medijski mrak odgovara, nego i naspram onih koji su, zapravo, na istroj strani kulturnog angažmana.

Samim tim nije moguće uspostaviti određen vid kulturne kohezije koja bi se mogla suprotstaviti trenutnom (ne)kulturnom stanju. Žao mi je što ovakve stvari nisu perifernog karaktera, jer je kreativnost mnogo veća od svega toga i zaslužuje mnogo bolji tretman.

No, oni koji žele da se informišu o različitim događajima ili postanu jedni od kulturnih pregalnika to mogu da učine zahvaljujući Internetu, koji sadrži određen vid slobodnog delanja, kao i mnoštvo informacija. Naša internet pretraga je uvek u skladu sa našim senzibilitetom i interesovanjima stoga smatram da kultura uvek dođe do onog ko to želi – jednostavno nađe svoj put, pre ili kasnije. 🙂

U kojim pravcima planirate da razvijate rad Čupave Kelerabe u budućnosti?

U planu je mnoštvo toga. No, ono što ćemo, nadamo se, veoma uskoro realizovati je osnivanje naše prve redakcije – ideje ispunjavaju etar, a pregovori su u toku. 🙂 Takođe želimo da rad Čupave Kelerabe proširimo i na region, a posebno da obuhvatimo zemlje ex YU Republike, prvenstveno zbog gotovo sličnog kulturnog nasleđa koje se najviše ogleda na polju jezika.

Naposletku, otkrijte nam, koliko je teško biti jedna zdrava i kvalitetna Čupava Keleraba u svetu u kom su genetski modifikovani organizmi ozbiljna pretnja? 🙂

Kao što sam već navela, ako imamo ogromni entuzijazam ništa nam neće pasti teško. 🙂 Neke stvari jednostavno treba da radimo iz pukog uživanja, a to uživanje se već koliko sutra može pretvoriti u pravu borbu protiv medijski modifikovanih proizvoda. A kako vreme prolazi, čini mi se da je svaki Kelerabin post ili tekst jedan odraz te borbe. Ne naiđe svaki članak na interakciju sa publikom, ali samo njegovo postojanje u medijskom kosmosu je već dovoljno relevantno.

Najdraže mi je što sam se kroz skoro dve godine rada Čupave Kelerabe spojila sa mnoštvom divnih ljudi koji šire kulturu i kreativnost na najlepši mogući način i mislim da ćemo zajedno postići još mnogo toga. 🙂


Razgovarala Milica Stanisavljević