Crveni dugmići

Zovem se Filip. Mama i tata me zovu Fićo. Imam puno drugara. Volim sa njima da pjevam i jedem čokoladu. Volim i da pomažem mami kad donese puno čarapa iz sobe gdje se peru zubi. Tad joj pomažem da spoji čarape iste boje. Nekad pogriješim. Tad mi mama pomogne, pa onda ispravim i sve čarape budu lijepo spojene.
Ima i jedan nevaljali Marko. On bude na istom igralištu gdje i ja i stalno me gađa loptom. To boli. Marko je baš jako baci i pogodi me u glavu. Plačem tad.
Ima i jedna dobra Јаna. Ona je skroz dobra djevojčica. Ni ona ne voli Marka. On ne smeta samo meni. I Janu isto gađa loptom. Ona je moja najbolja drugarica i sa njom volim da se igram. Mi smo isti. Upoznali smo se kod doktora. Njoj sam pokazao svoje crvene dugmiće. Imam za svaki prst na rukama po jedno dugme. To je puno. Ja sam bogat. Jana je rekla da će i ona skupljati dugmiće i da ćemo onda imati baš puno dugmića i biti skroz bogati. Tad ćemo moći da kupimo šta god hoćemo. Ja znam šta ću da kupim.
Kupiću sebi i Jani lijek za Daunov sindrom.

Autor: Milica Galić


weheartit.com