Čokoladni zeka

-Mogao bih sada svašta da ti ponudim, da kažemo i nepristojno, ali ti mi nisi baš žena za svašta.
-Kako smo mi stigli do ovakvog razgovora? – pitala sam prilično u čudu.
-Pazi, zreli smo ljudi. Ja ti se tako zapitao šta ja hoću sa tobom i evo kažem ti. A za neki dublji odnos, mislim da tvoj temperament meni ne odgovara.
-Aha?
-I ono, mislim da te toliko znam da za svašta nisi, a nisi ni čokoladni zeka.
-Nisam šta?
-Znaš priču o čokoladnom zecu?

Nisam je znala do tog dana. I ispričao mi je. To vam je priča o onim kul zekanima od fine čokolade koji su na oko veoma lepi, deluju ukusno, lepo su upakovani, a kada ih zagrizete shvatite da su unutra šuplji. Prazni.

-Razumeš? Nisi glupa, mogao bi neko nešto sa tobom i da gradi, ali ne i ja. Mislim da si ti mnogo divlja, ja nisam takav i mislim da ne bi išlo.

I zapita se čovek kad ste pre stigli da raskidate, a nikada niste ni bili zajedno. Reče da mi je nezgodan temperament. Al’ ne zna on što i onaj fini dečkić kada kaže da “divlja i temperamentna ne postoji, muškarac diktira pitomost djevojke.”

Tih dana su neke moje male imale šta o njemu da kažu. I o njemu i o tom razgovoru.
-Ma daj, šta je to bilo: “Ja tebi iz pristojnosti ne dajem nepristojnu ponudu, ali ako ćeš ti meni, prihvatam”? Šta, ne razumem?

-Kad tako postaviš stvari, izgleda da jeste. A odakle znam, samo me začudilo sve to.

-Ma šta te bre začudilo jesi videla kako te gleda?
-Bojim se da sam možda i ogluvela za te stvari. Lepo kažu ljudi da više vidi onaj na brdu, nego onaj pod brdom.

Ali mi je baš legao taj razgovor. Onako, jeste bio jedan veliki “suplaaaaajz”, ali je nekako prijao. Volim te zdrave konverzacije kada neizgovorene reči neki mali, nevidljivi čovečuljak jasno napiše u vazduhu.

I super mi je ta pričica o čokoladnom zeki! Stvarno jeste! I ako već nekome niste čokoladni zeka, budite uvereni da ćete nekada nekome biti štanglica one najfinije čokolade sa nekim kul filom iznutra.

Ma šta štanglica, bićete mu cela čokolada!