Diši polako i usmjereno.
Budi zahvalan.
Budi.
Snovi više nisu samo snovi.
Uskoro ćeš se naći
u zagrljaju Balija
sa Indijskom oceanom
u nosnicama.
Ženu ćeš omotati
ručnikom prepunim kubanskih motiva
pogledat ćeš je španjolskim očima
i francuski je poljubiti.
Vozit ćeš je
na motoru
kroz redove palmi
i bacati vlastito tijelo
pod slapove Gitgita.
Ne brini.
Voli ovo podareno tijelo.
Kako si planirao voljeti druge?
Prekriži sve planove i
naslikaj želje u zbilju.
Kosu razbacaj po vjetru
noge umoči u ocean.
Gledaj u nebo
ne usuđuj se sanjati pritom.
Snovi se ostvaruju ovdje dolje
ono gore tek je platno
u koje se zagledaš tik prije no što shvatiš.
Izbezumit ćeš kazaljke
svakog sata na svijetu.
Zapamti: teret kojeg stvoriš
zauvijek će biti samo tvoj.
Zato ga ne stvaraj.
Diši.
Dah po dah.
Vini se u nebo pooput vjetra
upij snagu mjeseca.
Noć pred tobom neka postane dan.
Ugrij se
to ionako nitko drugi neće.
Zaljubi se u vlastito preživljvanje.
Budi više od onog što si danas.
Onaj čovjek u tebi neka luta.
Neka pluta
istražuje
testira granice.
Hodaj. Polako i usmjereno.
Budi zahvalan.
Budi.
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: pixabay.com
