Stojim u areni života
Sve borbe su završene
Publika se razišla,
A ja sam se poklonio životu svom.
Ne plašim se NJE,
Te strašne crne
Koja nikoga ne štedi,
Smrti neizbježne.
Tamo gore vratit ću se
duši mojoj, sastati sa
svjetlošću tvojom,
Oo Bože, -ne bojim se.
Ne bojim se onoga
Poslije smrti,
Tamo se vraćamo svi mi.
Da osjetimo ljubav tvoju.
Kao onda u povoju.
Da ponovo u tišini
Dušu svoju ozdravimo
Svjetlost tvoju osjetimo
Ne bojim se, -Bože
I onda će doći vrijeme
Da se duša ponovo
Sa nekim tijelom spoji.
Da proživi svoj vakat
I godine povratka broji.
Povratka u Božje krilo
i svjetlost njegovu.
U ljubav veliku
Čovjekovom umu, nerazumljivu – preveliku.
Autor: Nada Golić
pinterest.com
