Bekstvo

hej ti
glupi
dosadni
površni
ograničeni
i odvratni svete
u koji tvoj ćosak bih
mogla da se sklupčam
kada kreneš da mi kotrljaš
sve svoje loše strane niz obraze
u trenucima
koji traju kao čitava večnost
kada žilete pune
mržnje
zlobe
i neshvaćenosti
grubo provučes kroz moje vene
i nateraš me da
po ko zna koji put
na hladnim pločicama u kupatilu
sedim i brojim
ožiljke
koje je tvoja ruka nacrtala
iako već dugo planiram
bekstvo od tebe
držis me u šaci
i uvek me nekako vratiš
i kada vrištim
i kada sam besna na tebe
čak i u ovakvim trenucima
imaš neku čudnu moc
da me uvek vratiš
a ja cak ne znam ni čime
učini mi uslugu
i podeli sa mnom tu tajnu
gde
i kako da ti pobegnem?
otvori svoj kavez
i pusti me
da kao mala uplašena ptičica
iz njega samo izletim
da poletim i udahnem
a ja obećavam
da ću ti se
već večeras vratiti
a od sutra opet
planirati novo bekstvo
od tebe i tvojih
ledenih i grubih ruku

Autor: Anastasija Osmanović ◊ Izvor fotografije: pinterest.com