Pregled tekstova: Dijana Jelenkov

Palačinke


Voda u džezvi je proključala. Gledao sam kako se sliva u šolju i prekriva gomilicu čaja na njenom dnu. Sedam minuta. Valjda ga neću opet zaboraviti. Mogao sam da ga vidim kroz mali kuhinjski prozor sa starinskom zavesom koju nikako da zamenim. Kao bizarna slika u ramu, stajao je pored svog prozora u zgradi prekoputa. Stomak mu je zauzimao najveći…

nastavi čitanje »

Dijagnoza


Ordinacija je bila blago zamračena, ali dovoljno svetla da je i dalje mogao da vidi neobične ornamente koji su ukrašavali tavanicu. Pogled mu je lutao po izuvijanim linijama koje su same iz sebe izvirale i natrag u sebe uvirale. Imao je želju da pita odakle potiču i imaju li neko posebno značenje. Ali se ipak suzdržao, jer to nije bio…

nastavi čitanje »

Lidija Miljković, autorka kolumne “Kaleidoskop srca”: Inspirišu me emocije, ljudi i razgovori


Lidija Miljković višegodišnji je saradnik “outLOUD magazina” i jedna od osoba koje čine srž “outLOUD” redakcije.  Završila je Ukrajinski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a svoju ljubav prema pisanju pretače u stihove i priče koje imate priliku da čitate u okviru rubrike “Kaleidoskop srca”. Iako tvrdi da ne govori često o sebi i da joj je to…

nastavi čitanje »

Dugme


Ime mi je Donald. Živim sa majkom i hrčkom. Hrčak se zove Piter. Majka je Majka. Majka je bolesna. Često spava. Ako ne spava onda pije lekove. Ja ne volim lekove. Imam četrdeset godina. Ne umem da brojim do četrdeset. U stvari umem ali mi misli uvek negde odu kada stignem do deset. Onda ne znam dalje. U glavi imam…

nastavi čitanje »

***


Bila je zemlja i bilo je nebo Bili smo mi daljina i beskraj i divlji konji što su rzali iz utrobe stena Vetar nam je umrsio duše Trava nam je ispod kože rasla Znam da nije bio san oči su mi bile budne srce mi je plesalo slobodno Dijana Jelenkov Dijana Jelenkov po struci je profesor srpskog jezika i književnosti.…

nastavi čitanje »

Suzana Bogdanović, autor sajta “Fotopisija”: priče o životnim vrednostima i kreativnim ljudima


Suzana Bogdanović u poslednjih dvadesetak godina radi kao medicinska sestra na hirurškom odeljenju Opšte bolnice u Jagodini. Ipak, Suzana je osoba koju ne možete okarakterisati samo profesijom, jer se njena kreativnost i talenat prelivaju daleko van oblasti za koju se školovala. Ona je maštovit i umešan fotograf koji misli i emocije voli i ume da pretoči i u reči, a…

nastavi čitanje »

Buđenje


Prizori iz sna polako nestaju i ona umorno otvara oči. Okreće se na drugu stranu i povlači pokrivač na rame. Pokušava da ponovo natera kapke da se sklope, ali ne ide. San se ne vraća. Otišao je negde bez povratka, u isto ništavilo u koje nepovratno odlaze sati i dani. Sklanja pramen kose koji joj pada preko obraza. Nešto je…

nastavi čitanje »

Ponuda koja se ne odbija


Ne sećam se kada su počeli da me posećuju. Nikada nisam bila naročiti ljubitelj obeležavanja godišnjica; ako ćemo iskreno, nikada nisam bila ni poseban pamtilac datuma – da nije podsetnika u kalendaru, velika je verovatnoća da bih zaboravila i na sopstveni rođendan. S druge strane, uvek me fascinirala sposobnost čoveka da se izgubi u vremenu; da zaboravi koliko ga već…

nastavi čitanje »

Hvala vama


U prodavnicu polovne garderobe ulazi stariji bračni par. Kiša rominja skoro čitav dan. Suncu ni traga. Bez žurbe, razgledaju ovonedeljnu ponudu. Vidim ih kako prolaze kraj redova majica i košulja, nestaju iza čiviluka sa haljinama i ponovo se pojavljuju. Žena izvlači brushalter iz korpe prepune polovnog veša. Zagleda etiketu. Izgleda da nije ponela naočare. Muškarac prilazi i posvećuje se istoj…

nastavi čitanje »

Železnička stanica


Kad na odlasku proleća zamiriše lipa, nešto se u meni uskomeša. Zabruje poput pčela neki stari nemiri, i ukradu mi tišinu. Zatrepere pred očima neke davno pokopane čežnje, i zamute mi pogled na jutro u kome se budim. Vidim jasno i čujem bistro jedino potmuli zov negde iz dubina grudi. Obuvam patike, vezujem preduge pertle koje nikako da skratim i…

nastavi čitanje »