Ako odeš čuvat ću te
u okviru svojih naočala
koje će vjetar uporno gurati
sa mog promrzlog nosa.
Tako ću cijelu zimu provesti
gledajući te
kako si spavala
tik pored mene.
Ako odeš ostavi mi
taj napukli pušački glasić
koji me natjerao da se zaljubim
u tvoja obećanja.
Ako odeš (još jednom)
ostavi mi malo nade
barem da preživim doručak
kojeg ću vješto zanemarivati
ako ponovo odeš.
Ako odeš napiši mi molitvu
zbog koje ću vjerovati
u nesklad života bez tebe
i pun nade sklapati ruke u predvečer.
Ako odeš čuvaj i ti mene
u jednom dijelu sebe
koji nitko ne poznaje i
uvijek kad te zapitaju za mene
okreni se u drugu stranu; mijenjaj temu kako ne bi vidjeli
kako ćemo se beznadno voljeti sve dok koračamo Zemljom.
Ako odeš
pobrini se da ostanemo.
Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: favim.com
